Stanovnici Trsata u XIX. su st. u više navrata iskazivali svoj hrvatski nacionalni duh. Primjerice,
1860. pozdravili su Listopadsku diplomu kojom je uspostavljen ustavni život u Monarhiji, nakon neoapsolutizma, zatim, obilježili su 200. godišnjicu smaknuća Zrinskih i Frankopana 1871, ili pak, 1876. god. osam stotina godina od krunjenja hrvatskoga kralja Zvonimira.
Stoga je u skladu s već ustaljenim pokretom u susjednim područjima Kvarnerskoga primorja, te u susjednoj Istri, i na Trsatu nikla ideja o osnutku čitaonice, kojom bi se institucionalno organizirao tamošnji kulturni, prosvjetni i zabavni život te na višemu nivou organizirao otpor romanskim, ugarskim i germanskim posezanjima i za Trsatom.
Fotogalerija O njezinoj nepromjenjivoj, konstantno živoj nacionalnoj ulozi i karakteru govori i članak iz sušackoga Novoga lista 1925. godine, čiji se sadržaj odnosi ne samo na razdoblje izmedu dvaju svjetskih ratova, već i na njezine početke: «Od toga dana pa do svjetskog rata Hrvatska čitaonica na Trsatu postaje našom najjačom, naj agilnij om, najuplivnijom i najprivlačnijom narodnom institucijom na Kvarneru. Njezin blagotvorni utjecaj prostire se daleko nad područje današnjega grada Sušaka; ona najuspjesnije sarađuje na širenju i jačanju naše nacijonalne svijesti u susjednoj Rijeci, pa i u Istri; u njoj jedna generacija stiče elemente prekaljene nacijonalne svijesti, kulture i društvenosti; ona postaje neodoljivom atrakcijom pogotovo za svu našu sušačko-riječku omladinu, zadojenu demokratskim i nacijonalnim osjećajima.»
Kako smo istaknuli u uvodu, ideja o osnutku Narodne čitaonice krenula je s realizacijom jos 1876. godine. Naime, tada je nekolicina viđenijih Trsaćana sastavila njezina Pravila.!” Na njihovu dnu kao predsjednik potpisan je D. Udina, kao podpredsjednik Ivan Balas, dok su odbornici Fr. Matković, Iosip Linić i jos četvorica “čiji su potpisi nečitki.” Više podataka o Društvu donosi nam pismo, nadnevka 14.listopada 1876, upućeno odstrane maločas navedenih pojedinaca Visokoj kr. Zemaljskoj Vladi, iz kojega izdvajamo: «U težnji za višim dusevnim i narodnim izobrazenjem čitanjem svake vrstih novinah, časopisah i knjigah osobito hrvatskih, kao takodjer družtvenim zabavljenjem, narod trsatski obnašao je velevažno i koristno sastaviti jedno Družtvo pod imenom ‘Narodna čitaonica trsatska’ i stvorio je pravila po kojem Družtvo isto vladati se ima. U družtvu tomu ima do sad 35. danovah, koje po pokorno podpisatom odboru najtoplije moli Tu Visoku Kr. Zemaljsku Vladu da potrebitu dozvolu otvaranja i uzdržavanja pomenute Narodne čitaonice na Tersatu milostivo odrediti i smierno ovdje podnesena pravila podkrijepiti blagoizvoli.»’” No, u očitovanju kr. državnoga nadodvjetnika Visokoj kr. zemaljskoj vladi u Zagrebu, nadnevka 19. siečnja 1877, navedeno je kako «u pravilih družtva narodne čitaonice na Trsatu manjka ustanova tko će družtvo napram oblastim i trećim osobam zastupati, kako će se prepori nastavsi iz družtvenih odnosajih riešiti, kojim načinom će družtvo prestati, kako će se pravila promieniti i kako će se zaključci obvezajući sve članove družtva u glavnoj skupštini stvarati».”” I to je – sve. Naime, za dalje razdoblje za sada nismo našli ni izvore ni tiskane podatke. Također nam, barem za sada, nije poznato što se u idućih deset godina događalo s namjerom da se osnuje Čitaonica, Ipak, 0 razdoblju prije 1887. godine, koja se donedavno smatrala pravom godinom osnutka, Gruber piše da je na Trsatu postojala «njekakva čitaonica, dakako samo za nuždnu potrebu, kako se je za ono vrieme u prvi početak upriliciti dalo.” Na temelju sjećanja starih Trsaćana zaključujemo da je ta prijašnja čitaonica djelovala na adresi Vrtlarski put 16, u kući sagrađenoj u XVII. stoljeću. no, ne znamo je li bila zakonito ili neformalno udruženje.
Fotogalerija O njezinoj nepromjenjivoj, konstantno živoj nacionalnoj ulozi i karakteru govori i članak iz sušackoga Novoga lista 1925. godine, čiji se sadržaj odnosi ne samo na razdoblje izmedu dvaju svjetskih ratova, već i na njezine početke: «Od toga dana pa do svjetskog rata Hrvatska čitaonica na Trsatu postaje našom najjačom, naj agilnij om, najuplivnijom i najprivlačnijom narodnom institucijom na Kvarneru. Njezin blagotvorni utjecaj prostire se daleko nad područje današnjega grada Sušaka; ona najuspjesnije sarađuje na širenju i jačanju naše nacijonalne svijesti u susjednoj Rijeci, pa i u Istri; u njoj jedna generacija stiče elemente prekaljene nacijonalne svijesti, kulture i društvenosti; ona postaje neodoljivom atrakcijom pogotovo za svu našu sušačko-riječku omladinu, zadojenu demokratskim i nacijonalnim osjećajima.
Kako smo istaknuli u uvodu, ideja o osnutku Narodne čitaonice krenula je s realizacijom jos 1876. godine. Naime, tada je nekolicina viđenijih Trsaćana sastavila njezina Pravila.!” Na njihovu dnu kao predsjednik potpisan je D. Udina, kao podpredsjednik Ivan Balas, dok su odbornici Fr. Matković, Iosip Linić i jos četvorica “čiji su potpisi nečitki.” Više podataka o Društvu donosi nam pismo, nadnevka 14.listopada 1876, upućeno odstrane maločas navedenih pojedinaca Visokoj kr. Zemaljskoj Vladi, iz kojega izdvajamo: «U težnji za višim dusevnim i narodnim izobrazenjem čitanjem svake vrstih novinah, časopisah i knjigah osobito hrvatskih, kao takodjer družtvenim zabavljenjem, narod trsatski obnašao je velevažno i koristno sastaviti jedno Družtvo pod imenom ‘Narodna čitaonica trsatska’ i stvorio je pravila po kojem Družtvo isto vladati se ima. U družtvu tomu ima do sad 35. danovah, koje po pokorno podpisatom odboru najtoplije moli Tu Visoku Kr. Zemaljsku Vladu da potrebitu dozvolu otvaranja i uzdržavanja pomenute Narodne čitaonice na Tersatu milostivo odrediti i smierno ovdje podnesena pravila podkrijepiti blagoizvoli.»’” No, u očitovanju kr. državnoga nadodvjetnika Visokoj kr. zemaljskoj vladi u Zagrebu, nadnevka 19. siečnja 1877, navedeno je kako «u pravilih družtva narodne čitaonice na Trsatu manjka ustanova tko će družtvo napram oblastim i trećim osobam zastupati, kako će se prepori nastavsi iz družtvenih odnosajih riešiti, kojim načinom će družtvo prestati, kako će se pravila promieniti i kako će se zaključci obvezajući sve članove družtva u glavnoj skupštini stvarati».”” I to je – sve. Naime, za dalje razdoblje za sada nismo našli ni izvore ni tiskane podatke. Također nam, barem za sada, nije poznato što se u idućih deset godina događalo s namjerom da se osnuje Čitaonica, Ipak, 0 razdoblju prije 1887. godine, koja se donedavno smatrala pravom godinom osnutka, Gruber piše da je na Trsatu postojala «njekakva čitaonica, dakako samo za nuždnu potrebu, kako se je za ono vrieme u prvi početak upriliciti dalo.” Na temelju sjećanja starih Trsaćana zaključujemo da je ta prijašnja čitaonica djelovala na adresi Vrtlarski put 16, u kući sagrađenoj u XVII. stoljeću. no, ne znamo je li bila zakonito ili neformalno udruženje.
